Liječi samo po preporukama. Čak je nekoliko puta pokušala odustati od ovog posla, međutim, mnogo je razloga zašto nije mogla prestati. Moja je dužnost da pomažem bolesnima.

To mi je u amanet ostavila amidžinica Mujaginica koja je živjela u jednom selu između Han-Pijeska i Sokoca. Cijeli svoj život, a bio je dug 90 godina, liječila je bolesne na ovom mezaru. Kada je sedamdesetih godina umrla, meni je ostavila zapisano na koji način je to radila — pojašnjava. Prije nego što smo zagazili u greblje Fatima nas uvodi u priču. Da bi neko došao do Kaduninog mezara mora se prvo podvrgnuti početnom tretmanu u Fatiminom stanu u kojem ona saznaje da li je osoba uopde opsihrovana i da li treba tražiti lijeka na ovaj način.

Čitanje u vodi -Onog ko mi se obrati posipam vodom koju sam donijela sa nekoliko različitih izvora. U vodi mi se ukažu neke pojedinosti iz života posjetitelja. Tek onda ga vodim na Kadunin mezar, uglavnom nodu. Tretman počinje kada je Mjesec pun i traje do pojave mladog. Ne svake nodi — govori Fatima dok još uvijek stojimo pred kapijom greblja u mutnom svjetlu s obližnje rasvjete.

Sarajlija koji je došao na liječenje polako gubi strpljenje. Fatima prekida razgovor i krede prema ulazu, spremna da obavi još jedan od mnogih tretmana. Nerjetko se dešavaju stravični događaji, upozorava.

Srce je ved u grlu. Odlučujemo se za ovo prvo. Krivudamo između grobova da bi stigli do Kaduninog, koji je negdje na sredini greblja. Fatima je govorila da su rjetki oni koji ga i usred dana mogu nadi.. No, ona je ved nebrojeno puta došla do njega i u mrklim nodima pa joj to ne predstavlja problem.

Nakon nekoliko minuta koji potrajaše kao sati, stojimo ispred ograđenog mezara. Nišani izgledom odavaju da su jako stari, ostavio je zub vremena traga na njima, toliko samo možemo da vidimo. Iako Fatima ne progovara, sigurni smo da stojimo ispred mjesta gdje leži vjernica Kaduna. Glasovi iz mezara Fatima ulazi unutar ograđenog mezara, a pomalo zbunjeni, ili možda prestravljeni čovjek ostaje ispred njega okrenut leđima. Stoji nepomično, na momente zatvorenih očiju. Njome nekoliko puta posipa nesretnog čovjeka.

Potom izlazi iz mezara, obilazi rukom oko njegove glave, prsa, nogu te nešto šapude, uči. To stvara još vedu jezu dok iščekujemo krik, avet, ili plač koji se prema Fatiminim riječima nerjetko javljaju iz mezara. Napetost je obuzela razum, čini se da se mogla opipati, tu u zraku. Tijelo bolesnika polako počinje podrhtavati, oči se mutiti i prevrtati.

Užurbano Fatima krede ka izlazu iz greblja, a za njom, on, tromim i nesigurnim korakom. Riječi su im zamrle na usnama. Čuje se samo škripa snijega i poneki teški uzdah bolesnog čovjeka. Žurimo za njima i u tami jedva razaznajemo put kojim smo došli, a njihovi likovi se sve više gube između nišana. Strah kola žilama, a razum staje. Tada, iza obližnjeg nišana zateče nas Fatimin glas.

Nije se dobro vratiti istim putem - dok izranja iz tame govori Fatima i prolazi sa bolesnim čovjekom pored nas.

Kada smo ved bili na pola puta, prestravljeni i zbunjeni nismo znali kuda krenuti pa smo, ipak, nastavili tragom kojim smo došli. U nekoliko koraka greblje je ved iza nas. Ostavljamo ga u smrtnoj tišini koja još uvijek ozvanja u ušima, kao i Fatimin šapat, kašalj čovjeka, škripa snijega Nakon pola sata pokušavamo sabrati misli i pojasniti ono što smo upravo vidjeli i doživjeli tih desetak minuta na Kaduninom mezaru!?

Riječ pacijenta Čovjek, kojeg smo to veče zatekli na Kaduninom mezaru želio je ostati anoniman. Ne zbog sebe, kaže uvjerljivo, nego zbog svoje porodice koja je ved dovoljno propatila. Imao sam problem sa sihirima, za koje mi je Fatima rekla da su napravljeni još dok sam bio u majčinoj utrobi.

Iskustva korisnika