Uzrok je nepoznat no obiteljska anamneza je često opterećena, ukazujući u mnogim slučajevima na gensku sastavnicu. Smatra se kako okolišni poticaj pobuđuje upalni odgovor i posljedičnu hiperproliferaciju keratinocita.

Dobro poznati poticaji su ozljeda Koebnerov fenomen, sunčane opekline, HIV, infekcija s β —hemolitičNim streptokokima, lijekovi osobito β —blokatori, klorokin, litij, ACE inhibitori, indometacin, terbinafin i interferon— α, emocionalni stres i alkohol. Promjene su ili bez simptoma, ili blago svrbe a najčešće se nalaze na vlasištu, ekstenzornim površinama laktova i koljena, sakrumu, stražnjici i penisu.

Bolest može biti široko rasprostranjena, zahvaćajući konfluirajuća područja kože koja se proteže između ovih područja. Promjene su različitog izgleda, ovisno o tipu. Najčešći oblik je psorijaza u plaku obična psorijaza, psoriasis vulgaris ili kronična psorijaza u plaku ; promjene su neupadljive, ovalne eritematozne papule ili plakovi prekriveni debelim, srebrnastim, sjajnim ljuskama.

Promjene se pojavljuju postupno te se povlače i vraćaju, ili spontano, ili s pojavom i nestankom poticajnih čimbenika. Postoje podvrste i opisane su u T BL. Psorijaza je rijetko opasna po život, ali može utjecati na bolesnikovu sliku o sebi. Osim toga, količina vremena koja je potrebna za njegu opsežnih promjena na koži ili vlasištu i održavanje odjeće i posteljine može nepovoljno utjecati na kvalitetu života.

Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi kliničkog izgleda i raspodjele promjena. U diferencijalnu dijagnozu spada seboroični dermatitis, dermatofitoze, kožni lupus erythematosus, ekcem, lichen planus, pityriasis rosea, planocelularni karcinom in situ Bowenova bolest, osobito kad se nalazi na trupu, lichen simplex chronicus i sekundarni stadij sifilisa.

Biopsija je rijetko potrebna a ne mora imati dijagnostičku vrijednost. Bolest se klasificira kao blaga, umjerena ili teška, uglavnom na osnovi uspješnosti bolesnika da se nosi s bolešću utjecaj promjena na bolesnikov svakodnevni život. Mogućnosti liječenja su opsežne i obuhvaćaju emolijense, salicilnu kiselinu, ugljeni katran, antralin, kortikosteroide, kalcipotriol, tazaroten, metotreksat, retinoide, imunosupresive, imunoterapeutike i liječenje svjetlošću.

Lokalno liječenje: Emolijensi obuhvaćaju emolijentne kreme, masti, vazelin, parafin te čak hidrogenizirana biljna ulja za kuhanje. Kako se ljuskanje smanjuje promjene mogu izgledati crvenije ili prozirnije. Emolijensi su bezopasni i vjerojatno bi ih trebalo koristiti uvijek kod blago umjerene psorijaze.

Salicilna kiselina je keratinolitik koji omekšava ljuske, olakšava njihovo odstranjivanje i povećava apsorpciju drugih sredstava. Osobito je korisna kao sastavnica liječenja vlasišta; ljuske na vlasištu mogu biti prilično debele. Masti, otopine ili šamponi s ugljenim katranom djeluju protuupalno i na nepoznat način smanjuju hiperproliferaciju keratinocita.

Tipično se nanose prije spavanja i ispiru ujutro. Mogu se rabiti u kombinaciji s lokalnom primjenom kortikosteroida ili uz izlaganje prirodnoj ili umjetnoj ultraljubičastoj svjetlosti UV B — nm u sve većim količinama Goeckermanov režim.

Antralin je lokalno djelujuće protuproliferativno, protuupalno sredstvo. Mehanizam djelovanja je nepoznat. Antralin može djelovati nadražujuće i treba ga se primjenjivati pažljivo u područjima kožnih nabora; također ostavlja boju.

Nadražaj i prljanje se može izbjeći ispiranjem antralina 20—30 min nakon nanošenja. Neka od nepovoljnih svojstava antralina mogu se izbjeći primjenom liposomnih pripravaka. Kortikosteroidi se obično primjenjuju lokalno, ali se mogu i injicirati u male ili otporne promjene. Sistemska primjena kortikosteroida može ubrzati egzacerbacije pogoršanje ili razvoj pustularne psorijaze pa se ne smiju primjenjivati za nijedan oblik psorijaze.

Kortikosteroidi su najučinkovitiji kad se primijene preko noći pod okluzivnim polietilenskim zavojem ili putem flastera; tijekom dana kortikosteroidna krema se nanosi bez okluzivnog zavoja. Jakost kortikosteroida vidi str. Kako se promjene poboljšavaju, kortikosteroide treba nanositi rjeđe ili trebaju biti slabiji kako bi se minimalizirala lokalna atrofija, stvaranje strija i teleangiektazije. U idealnom slučaju, nakon ~3 tjedna, kortikosteroid treba zamijeniti emolijensom na 1—2 tj.