Upravo zbog toga, zabrinutost zbog sigurnosti i učinkovitosti liječenja pretilih osoba sa psorijazom je važna napomena za sve one koji se bore s takvim okolnostima. Dijagnoza psorijaze se najčešće postavlja na osnovi kliničkog pregleda i raspodjele promjena. Biopsijom se dijagnoza može potvrditi. Bolest se klasificira kao relativno blaga, umjerena ili teška.

Stupanj psorijaze se obično postavlja na osnovi nošenja osobe s bolešću, odnosno utjecaja na svakodnevni život. Psorijaza se nikada ne može u potpunosti izliječiti i liječenje je simptomatsko, što znači da je cilj tretmana ublažavanje simptoma, poput zadebljane, ljuskave kože sklone crvenilu te sprječavanje rasta kožnih stanica.

Kreme i masti koje se primjenjuju na koži mogu učinkovito liječiti blagu i umjerenu psorijazu. Kada je bolest teža, kreme će se koristiti u kombinaciji s oralnim lijekovima ili fototerapijom. Najčešće se koriste keratolitici za uklanjanje ljusaka, obično na bazi salicilne kiseline ili lokalni protuupalni lijekovi kortikosteroidi.

Salicilna kiselina će pomoći u omekšavanju i odstranjivanju ljuskica s kože, a osim toga će povećati apsorpciju drugih sredstava. Salicilna kiselina je osobito korisna za liječenje vlasišta. Kortikosteroidi se primjenjuju lokalno, ali se mogu i injicirati u male otporne promjene na koži. Sistemska primjena kortikosteroida može samo dodatno pogoršati stanje, stoga se ne smije primjenjivati niti za jedan oblik psorijaze.

Nedavno istraživanje objavljeno u britanskom dermatološkom časopisu British Journal of Dermatology naglašava povezanost psihosocijalnog stresa i pogoršanja simptoma psorijaze.

Na temelju dosadašnjih proučavanja, znanstvenici ističu da je fiziološki odgovor na stres kod bolesnika sa psorijazom znatno drugačiji nego kod zdravih osoba što se očituje u neurološkim promjenama. Psihološki stres dovodi do redistribucije leukocita s povećanim ulaskom upalnih stanica u kožu što može značajno pogoršati psorijazu. Psorijaza je bolest posredovana T-limfocitima, a smatra se da nastaje kao posljedica poremećene aktivacije prirođene i stečene imunosti.

Imunosni čimbenici su pokretači upalnog procesa u psorijazi jer potiču keratinocite na puta brže dijeljenje u odnosu na zdravu kožu. Na taj način se ciklus prelaska keratinocita iz bazalnog u površinski sloj kože skraćuje s normalnih dana na dana. Posljedica toga je poremećeno sazrijevanje keratinocita.

Psoriasis vulgaris kronična stacionarna plak psorijaza, najčešći je klinički oblik psorijaze. Karakterizira je pojava eritematoznih, ljuskavih plakova koji se kasnije mogu međusobno spajati i zahvaćati veću površinu kože. Predilekcijska mjesta za nastanak psorijatičnih lezija su laktovi, koljena, vlasište, lumbosakralna i periumbilikalna regija. Psoriasis guttata eruptivna ili kapljičasta psorijaza obilježena je pojavom sitnih eritematoskvamoznih žarišta gusto diseminiranih po koži trupa i udova.

Češće se pojavljuje kod djece ili mlađih odraslih, a obično joj prethodi streptokokna infekcija gornjih dišnih puteva. Psoriasis intertriginosa je rijedak oblik psorijaze, obilježen zahvaćenošću pregiba kože, poput pazuha, prepona, trbušne stijenke te submamarnog predjela. Psoriasis inversa također predstavlja rijedak oblik psorijaze u kojemu su promjene smještene u pregibima velikih zglobova, bez zahvaćenosti predilekcijskih mjesta kao što su ekstenzorni predjeli zglobova. Psoriasis erythrodermica klinički je obilježena eritemom i pitirijaziformnim ljuskanjem kože cijelog tijela, uključujući lice, dlanove i stopala.