Tek je nekoliko minuta izlaganja suncu dovoljno za nastanak neposredne pigmentacije. Isto je tako i za sintezu vitamina D u našoj koži potrebno pet minuta dnevno, dok je za pojavu solarnog crvenila na koži dovoljno nekoliko sati.

Ako su u pitanju mjeseci i godine izlaganja Suncu, utjecaj UV zračenja je najnepovoljniji — koža stari, gubi elasticitet i može doći do nastanka karcinoma kože. Štetni učinci UV zračenja ne ovise samo o količini izlaganja Suncu, već i o osjetljivosti kože pojedinca. Oni nikad ne dobiju lijepu brončanu boju, a najčešće "izgore".

Osobe bijele kože sa tamnom kosom i smeđim očima, također su osjetljivi, a najmanje osjetljivi su i nateže dobiju opekline ljudi tamne, smeđe kože i kose, sa smeđim očima. Kada se govori o štetnim djelovanjima UV zraka, ona mogu biti akutna i kronična. Akutna smo svi iskusili na svojoj koži; to su sunčane opekline, fototoksične i fotoalergijske reakcije uzrokovane lijekovima ili biljkama razni dezodoransi, parfemi, Solarna urtikarija često se javlja baš u vrijeme kad se prvi put izložimo Suncu,.

Može doći do pojave akutnih idiopatskih djelovanja, te aktiničkog svrbeža — pruriga. U kronična djelovanja UV zračenja ubraja se fotostarenje koje zapravo počne s našim rođenjem. Zatim su tu kronični aktinični dermatitis, razne prekanceroze, lentigo solaris, keratosis actinica, tumori kože karcinoma basocellulare i spinocellulare, mezenhimalni tumori kože, limfom kože i najopasniji, najmaligniji od njih — melanoma.

Maligni melanom je najzloćudniji tumor kože i sluznica. Nastaje malignom preobrazbom melanocita bazalnog sloja našeg epiderma i za njegov nastanak najvažniji su okolišni čimbenici, odnosno UV zračenje i genetska komponenta. U 50 posto slučajeva razvija se na klinički nepromijenjenoj koži, a u posto slučajeva zloćudnih melanoma nastaje preobrazbom madeža na našoj koži. U cijelom svijetu u porastu je i broj slučajeva oboljelih od melanoma, ali i broj smrtnosti od melanoma.

UVA zračenje može doprijeti do mrežnice oka, stoga dugotrajno izlaganje može uvelike povećati opasnost od degeneracije žute pjege. Šteta od UVA-zračenja je kumulativna, pa se preporuča nošenje sunčanih naočala. Preveliko izlaganje UVB-zračenju može oštetiti rožnicu i izazvati bolno stanje, vrstu upale rožnice koja se naziva fotokeratitis.

UVC zračenje blokira ozonski omotač i trenutno ne predstavlja neposrednu prijetnju. Umjereno ili produženo izlaganje očiju ultraljubičastom zračenju može uzrokovati brojna oštećenja dijelova oka, te biti glavnim uzrokom nekih od bolesti oka, poput katarakte ili sive mrene zamagljenja očne leće ili degeneracije žute pjege, što eventualno može dovesti i do gubitka vida.

Katarakta predstavlja zamagljenje leće, koja mora biti prozirna za jasan vid. Stvaranjem mrene, zaustavlja se i reflektira svjetlo koje ulazi u oko, što zablješćuje. Napredovanjem mrene, vid postaje sve slabiji i zamućeniji, kao da gledate kroz izmaglicu. Mrene predstavljaju glavni uzrok slabijeg vida u starijoj dobi, no operacijom se u većini slučajeva može povratiti izgubljeni vid. Degeneracija očne pjege također je jedan od vodećih uzroka gubitka vida, čiji napredak može biti ubrzan prekomjernim izlaganjem ultraljubičastom zračenju.

Zaštita očiju se možete postići na više načina, primjerice nošenjem šešira sa širokim obodom koji štiti oči od izravnog sunčevog svjetla, zatim nošenjem sunčanih naočala ili pak kontaktnih leća koje imaju zaštitu od ultraljubičastog zračenja. Prilikom izbora sunčanih naočala koje mogu kvalitetno i efikasno blokirati štetno ultraljubičasto zračenje, treba imati na umu nekoliko stvari. Sunce se zimi nalazi u nižem položaju na nebu u odnosu na položaj tijekom ljeta.

To može uzrokovati još veću izloženost štetnim UV zrakama, posebice ako vani provodite mnogo vremena ili se bavite nekim sportom. U vrlo kratkom roku, te UV-zrake mogu uzrokovati sunčane opekotine na površini oka koje se još nazivaju i sniježno sljepilo, a predstavljaju velik problem skijašima i ostalim sportašima na snijegu. Bez zaštite očiju, refleksija sunčevih zraka može u samo tjedan dana uzrokovati oštećenja na rožnici. Ako niste sigurni da vaše naočale zadovoljavaju sve navedene uvjete, vaš optičar može provjeriti razinu UV-zaštite instrumentom koji se naziva spektrometar.

Ovakav aparat može se naći u boljim optičkim centrima. Mnogi polimeri blijede, propadaju i razgrađuju se pod utjecajem UV zračenja i zato je potrebno staviti dodatno UV apsorbere da štite polimere. Osim toga, mnogi pigmenti i bojila upijaju UV zračenje, te mijenjaju boju, tako da umjetničke slike posebno akvarel i tekstil trebaju isto dodatnu zaštitu od Sunčevog zracenja, ali i fluorescentnih svjetiljki. Primjena UV zračenja prema valnim duljinama: [18].

Za spriječavanje krivotvorenja važnih dokumenata kreditne kartice, vozačke dozvole, putovnice, dodatno se stavlja vodeni žig, koji je vidljiv samo pod UV svjetiljkama. Vize i naljepnice, koje se stavljaju u putovnicu, sadrže mnoge detalje koji su nevidljivi kod vidljive svjetlosti, ali vrlo dobro se uočavaju pod UV svjetiljkama.

Novčanice imaju uglavnom dodatna vlakna u boji, vidljiva samo pod UV svjetiljkama. Neke vrste sprejeva protiv napadača, ostavljaju nevidljivo UV bojilo, koje je vrlo teško isprati, da bi pomoglo policiji kod otkrivanja kasnije. UV svjetiljke pomažu forenzičarima za otkrivanje tjelesnih tekućina, kao što su krv, slina, urin ili žuč.

Fluorescentne svjetiljke stvaraju UV zračenje ioniziranjem žive pod niskim tlakom, koja ima valnu duljinu od ,7 nm i nm. Te fotone zatim upijaju elektroni u fluorescentnom sloju, na unutrašnjoj strani cijevi, koji emitiraju fotone u vidljivom području za ljudsko oko. Fluorescentne svjetiljke koje nemaju fluorescentni sloju ili je oštećen, vrlo su opasne za zdravlje ljudi. Ostali izvori UV zračenja su ksenonove elektrolučne svjetiljke, deuterij elektrolučne svjetiljke, živa -ksenon elektrolučne svjetiljke, metal-halidne elektrolučne svjetiljke i volfram - halogene žarne svjetiljke.

U astronomiji, vrlo topli objekti prvenstveno emitiraju UV zračenje vidi Wienov zakon pomaka. Budući da ozonski omotač zaustavlja veći dio UV frekvencija, znatan broj UV opservatorija se nalazi u svemiru. Neke životinje, kao što su ptice, gmazovi i insekti pčele, mogu vidjeti u bliskom UV području — nm. Mnoge voćke, cvijeće i sjemenke su osjetljivije na UV zračenje od ljudskog oka.

Škorpioni svijetle pod UV svjetiljkom. Neke ptice imaju perje koje se bolje vidi u UV području. Urin i ostale tjelesne tekućine kod nekih životinja, kao kod psa, mačaka, pa i ljudi, se bolje vidi pod UV svjetiljkama. Tragovi urina glodavaca se mogu pratiti pod UV svjetlom, kako bi se spriječilo njihovo širenje u ljudskim naseljima. Leptiri koriste ultraljubičaste oznake kod prepoznavanja suprotnih spolova. Spektroskopija vakuumskog UV zračenja koristi ultraljubičasto zračenje kratke valne duljine, znano kao vakuumsko ultraljubičasto zračenje nm— nm, kao medij proučavanja.

Ovo zračenje uzrokuje pubuđenje elektrona u visoka energijska stanja: tzv. Rydbergove orbitale. Ova spektroskopija se koristi za proučavanje visokopobuđenih molekula. Objekti koji emitiraju ultraljubičasto zračenje moraju biti zagrijani na ekstremno visoke temperature, pa se koristi u astronomiji za proučavanje vrućih zvijezda, zvjezdanih korona i vrućih maglica. UV svjetiljke se koriste za otkrivanje organskih taloga, gdje čišćenje sanitarija nije dobro obavljeno.

Urin i fosfati se lako otkrivaju. Koristi se u bolnicama, hotelima, javnim sanitarijama i u industriji. UV svjetiljke se koriste kod otkrivanja minerala i dragog kamenja, koji često drukčije svijetle pod vidljivom svjetlošću, a drukčije pod UV svjetiljkama fluorescencija.

UV zračenje se koristi u fotolitografiji, koja se primjenjuje u proizvodnji poluvodiča, integriranih krugova i tiskanih pločica. UV svjetiljke mogu otkriti koronalno pražnjenje na električnim aparatima, što obično oštećuje izolaciju kod električnih vodiča.

Sterilizacija ultraljubičastim zračenjem - oštećuje stanične nukleinske kiseline i na taj način djeluje germicidno. Koristi se za sterilizaciju prostorija.