Imajte na umu da hormonalni lijekovi mogu ne samo pomoći, nego i biti štetni za tijelo. Kada se koriste droge moguće su.

Produžena uporaba lijekova na bazi nadbubrežnih hormona prepuna je pretilosti, atrofije mišića, tromboze i modrica kože. Ako se pojave gore navedene nuspojave, tijek terapije treba prekinuti, a ako je potrebno, potrebno je dati simptomatsko liječenje.

Ali do sada uzroci koji su okidni mehanizam bolesti nisu u potpunosti razjašnjeni. Zbog toga liječenje ove patologije u pravilu uzrokuje mnoge poteškoće.

Dugo je postojala teorija da se psorijaza odnosi na zarazne bolesti. Eksperimenti su u potpunosti uočili verziju učešća virusa, parazita i infekcija u ovoj patologiji, budući da nijedna od mnogih studija to nije potvrdila.

U tim godinama dvadesetog stoljeća postojala je verzija povezanosti psorijaze s nervnim šokovima. Provedene su neurološke studije koje su pokazale da su ljudi s dijagnozom psorijaze zapravo imali neku vrstu oštećenja u perifernom i središnjem živčanom sustavu. Ta se činjenica ne može pripisati dokazima, ali ni ta se veza ne može zanemariti.

Dugogodišnje studije stranih i domaćih stručnjaka pokazale su da osobe s psorijazom narušavaju različite vrste metaboličkih procesa. To su proteini, vodeno-solne, lipidne, također dušične, ugljikohidratne i druge vrste metabolizma.

Osim toga, pokazalo se da su osobe oboljele od psorijaze uočene smetnje u gušterači, a bilo je i problema s funkcioniranjem jetre. Verziju povezanosti patologija metaboličkih procesa s razvojem ove bolesti potvrđuje i činjenica da je dijetetski pristup u terapiji umjereno izgladnjivanje, konzumiranje niskokalorične hrane uvelike poboljšao stanje kože i bio dobar dodatak glavnom tijeku liječenja.

Mnoga su istraživanja pokazala da je patogeneza bolesti usko povezana s oštećenjem funkcioniranja endokrinog sustava. To se posebno odnosi na rad nadbubrežnih žlijezda, kao i na štitnu žlijezdu. U bolesnika koji dugo boluju od bolesti, obično se uočava smanjenje glukokortikoidne funkcije nadbubrežnih žlijezda.

Nadalje, uočeno je ili smanjenje ili povećanje funkcije štitnjače. Često, sredstva koja smanjuju inzulin i hormon rasta pozitivno djeluju na tijek psorijaze, što ukazuje na metaboličku i endokrinu prirodu bolesti.

Isto vrijedi i za spolne hormone, naime, estrogen, testosteron, progesteron i prolaktin. Ovu verziju potvrđuje i činjenica da je u mnogim slučajevima, tijekom trudnoće, psorijaza mnogo lakša, sve do potpune privremene remisije, a opet se vraća nakon rođenja djeteta. Unatoč činjenici da u ovom trenutku postoje mnoge verzije o pokretačkim mehanizmima za nastanak i razvoj psorijaze, jedna od njih je temeljna.

Ova uključenost u bolest genetskog faktora, na koju je više puta u različitim godinama privukla pozornost različitih znanstvenika. Još ih godina prošlog stoljeća otkriveno je da pacijenti, kao i njihovi krvni srodnici, imaju slične ultrastrukturne promjene u kožnim žilama koje su patološke prirode. Još jedan važan provokativni čimbenik u nasljednoj predispoziciji mogu biti žarišta infekcije, kao što su, na primjer, kronični tonzilitis i drugi.

Nešto kasnije, uz pomoć genomske analize, znanstvenici su odredili mjesto gena koji je povezan s psorijazom. Osim toga, drugi geni uključeni u razvoj drugih autoimunih patologija također su identificirani u bolesnika, što upućuje na autoimunu prirodu psorijaze. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća znanstvenici su otkrili da su jedan od mehanizama za razvoj bolesti različiti poremećaji u staničnom elementu imuniteta.