Zbog ovih promjena bolesnici s psorijazom češće obolijevaju od infarkta srca i moždanog udara, pri čemu je u njih rizik od infarkta miokarda triput veći u odnosu na ostatak populacije.
Stoga su nužne povremene kontrole interniste-kardiologa. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi života, iako vrlo rijetko u ranom djetinjstvu. Najčešće se pojavljuje kod ljudi izrazito svijetle puti.
Faktori rizika U etiopatogenezi nastanka psorijaze potrebno je sudjelovanje dvaju faktora. Jedan od njih je konstantan, a to je genetsko porijeklo bolesti. Drugi, tzv. B-hemolitičkim streptokokom; stres; hormonalni i metabolički poremećaji; konzumiranje alkohola; pušenje koji mogu pokrenuti psorijatičnu reakciju i omogućiti prelaz latentne psorijaze u manifestnu.
Psorijazu također mogu pogoršati ozljede kože posjekotine, opekotine, osip, ugrizi insekata, te može biti ozbiljna kod ljudi sa smanjenim imunitetom kao što je u slučaju pacijenata na hemioterapiji, ili oboljelih od AIDS-a ili kod onih koji imaju druge autoimune poremećaje.
Dijagnoza Utvrđuje se na temelju kliničke slike i patohistološkog nalaza. Liječenje Psorijaza je bolest koja traje cijeli život i neželjene posljedice liječenja zbrajaju se tokom godina. Liječenje psorijaze treba biti prilagođeno dobi, spolu i opštem zdravstvenom stanju bolesnika, te obliku, težini i lokalizaciji bolesti, kao i prethodnim vrstama provedenog liječenja.
Psorijaza se liječi pretežno ambulantno, jedino je za teže oblike povremeno potrebno bolničko liječenje. Terapija može biti lokalna i opšta. Ne smije se primjenjivati na većim površinama tijela odjednom zbog moguće intoksikacije. Cilj je pronaći najdjelotvorniji način da se uspori dioba ćelija uz najmanji mogući broj nuspojava. Kreme za vlaženje kože same za sebe neće izliječiti psorijazu, ali mogu smanjiti svrbež i ljuštenje kože i pomoći kod suhoće uzrokovane drugim lijekovima. Sredstva za vlaženje u masnoj bazi uglavnom su djelotvornija od laganijih krema i losiona.
Kada potražiti medicinski savjet? Ozbiljni ili uporni slučajevi, te slučajevi koji zahvaćaju velike površine tijela, mogu zahtijevati intenzivno liječenje. Među teške oblike psorijaze spadaju generalizovana gnojna psorijaza, kao i eritrodermijska psorijaza, a često su praćene povišenjem tjelesne temperature i jakim svrbežom, a opšte stanje bolesnika je pogoršano zbog znatnog gubitka tekućine, proteina i topline.
Tada je neophodno liječenje pod nadzorom specijaliste dermatologa, tj. Bolesnici sa psorijatičnim artritisom kod kojih su zahvaćeni zglobovi trebaju uz dermatologa redovno posjećivati reumatologa, obavljati fizikalnu terapiju i uzimati drugu terapiju ukoliko je to reumatolog preporučio, kako bi što duže održali funkciju zglobova.
Primjena različitih lokalnih pripravaka i njihovih kombinacija predstavlja najčešći vid liječenja psorijaze, a kortikosteroidi su još i danas najčešće primjenjivani, vrlo efikasni i jeftini lijekovi. Primjenu lokalnih kortikosteroida ograničavaju neželjene popratne pojave koje nastaju nakon dugotrajne primjene, posebno jakih pripravaka, a to su: atrofija kože, pojava strija, proširenje kapilara, maljavost, infekcije kože, kao i mogući sistemski efekti na hipofizu i nadbubreg.
Kod primjene kortikosteroida česta je pojava razvoja tolerancije tahifilaksije na ovaj lijek, tj. Sistemska primjena kortikosteroida kod psorijaze je zabranjena zbog mnogostrukog pogoršanja bolesti koje nastaje nakon primjene lijeka.
Vrlo efikasan vid liječenja je fototerapija —koja u širem smislu predstavlja liječenje sunčevom svjetlošću sunčanjem, a u užem smislu fototerapija predstavlja primjenu vještačkih ultraljubičastih UV A i B zraka u specijalizovanim kabinama u medicinskim ustanovama.
Fototerapija se može se kombinovati sa istodobnom primjenom nekih lokalnih i opštih preparata npr. Također, postoji i izvjestan broj bolesnika koji imaju rezistentne oblike bolesti. Zbog toga stručnjaci u novije vrijeme koriste biološke lijekove, koji su zapravo protutijela usmjerena protiv određenih imunoloških stanica ili njihovih sastavnih dijelova. Biološki lijekovi predstavljaju grupu lijekova koji su značajno pridonijeli poboljšanju simptoma i smetnji, povećali kvalitetu života bolesnika i omogućili dugoročnu kontrolu bolesti.
Međutim, problem s biološkim lijekovima za mnoge bolesnike leži u cijeni i nedostupnosti. Ovi se lijekovi primjenjuju intravenoznom infuzijom, intramuskularnom ili subkutanom injekcijom, a obično se upotrebljavaju u osoba koje ne reaguju na tradicionalnu terapiju ili koje imaju i psorijatični artritis.
Ostavite komentar